Sjedim iza naše stare kuće, pored bazena i ispijam svoju ledenu kaficu. Sunce me prži, ali ne sklanjam se. Odgodila sam sve današnje obaveze da dođem ovdje i provedem dan u miru, sama sa sobom. Potrebno mi je malo mira.
Iz misli me s vremena na vrijeme trgnu djeca koja se dovikuju na ulici. Flashback. H. i ja, na istoj toj ulici, po cijeli dan. Od njegove do moje kuće, od moje do njegove. Naše prijateljstvo ima preko 20 godina staža i na malo šta sam ponosna kao na nas dvoje. Ne družimo se često, ponekad prođu i dani dok ne pošaljemo poruku jedno drugome, ali zauvijek smo vezani onim najčišćim, dječijim prijateljstvom koje se prelilo na cijeli život. Ja nemam puno ženskih prijateljica. Nikad nisam ni imala. I nisam “pick me” cura, ali mene moji drugovi zovu brat. I ja na njih gledam kao na braću. A kako drugačije da gledam na svog A? Moj najbolji prijatelj. Njemu letim kad god mi se desi nešto lijepo, kad trebam savjet, kad sam nešto malo razmišljala. Njega smo ispraćali u daleke države i plakali, njega smo dočekivali na stanicama i pumpama sa transparentima dobrodošlice, grlili se i smijali. Njega smo posjećivale i prihvatale njegov novi život, i nije uvijek bilo lako, ali i nakon 5 godina širimo ruke jedno drugom kad se vidimo, dovršavamo rečenice jedno drugome i čitamo si misli. Planiramo druženja, nekad i mjesecima unaprijed, jer su to najposebniji dani u godini, kad nam je A. tu.
Dok čekamo A. tu je uvijek naš K. da idemo na kvizove, predstave, kafe, da nas trpi kad popijemo i da gura moje nesigurnosti i da sluša moje ljubavne jade, te da prenosi pozdrave kad nas dvoje skupimo hrabrost da pitamo jedno za drugo. Poznajemo se skoro pola života i ja još uvijek ne znam bolju osobu od njega.
Najviše vremena provodim sa E. On je moj anđeo čuvar već 10 i kusur godina. Jedne zime, kad nisam imala nikoga na svijetu, on mi je spasio život. I to nikad, nikad, neću moći zaboraviti, ni da živim još dva života.
I onda dođe neka random muška osoba u moj život i kaže mi da nikada ne bi bio sa mnom, jer ja imam jarane, a on ne vjeruje u muško – ženska prijateljstva. Hvala, doviđenja. Ja sam neko ko je u životu puno puta patio, jer su me neki ljudi (i muškarci i žene) odjebali zbog partnera i sebi sam se zarekla da nikad neću biti ta osoba, makar cijeli život ostala sama.
Jer duboko u sebi znam da će onaj pravi, ako postoji, zavoljeti mene baš takvu kakvu jesam, da će prigrliti moje prijatelje i prihvatiti ih, jer su i oni dio mene. Moj najdraži dio.