Al' postane krotka kad drmne je vodka

dobro znaš svaku reč, svaki znak, kako najlakše, najbrže, najslađe reći "odlazim"


27.04.2018.

april

April je, uz previše polena u zraku i mirisa koje obožavam ali ne smijem udisati, donio najljepše nebo na svijetu, iznenadne pljuskove i mokre starke. April me vratio u drage gradove i ulice, najdražim i najposebnijim ljudima i ostvario one stare željice i doveo me do rečenice: A šta ću ja sad maštati pred spavanje? Ja sam mislila da ako ga ikad vidim, napravit ću scenu. Ošamarit ću ga, slupati čaše za stolom, reći mu da ga mrzim jer je lagao i jer mi je uništio život. Mislila sam, ako se ikad sretnemo, da ću doživjeti nervni slom i da ću mu se osvetiti za svaku prolivenu suzu i za sav popijen alkohol zbog njega i sve neprospavane noći. A onda, scena: On i ja, u istoj prostoriji, za istim stolom. Gledam ga i ne vjerujem, pitam se je li to isti taj čovjek.. Onaj dječak kojeg sam voljela i onaj šupak koji mi je srce prelomio na dvoje. Gledam ga, samo ga gledam, i gleda i on mene, i smijemo se, i sve što se desilo u međuvremenu prestalo je postojati. Umjesto lupanja čaša, nazdravljamo prošlim danima i glupim nama, pjevam mu da ostane đubre do kraja, a on meni da sam ga retko zvala, kad mi se htelo. I na kraju noći trči za mnom, i govori mi da je ok, i ulazim u auto sa spoznajom da će zauvijek biti ok, i da me opet boli kurac za sve loše što mi je uradio. April je, i iako je u zraku puno polena koji me guši, lakše spavam i mirnija sam. Nemam vremena ni za šta, fakultet crpi svu moju energiju i oduzima mi previše vremena. Svejedno, ovog aprila fakultet mi je vratio prvu ljubav - klavir, i učinio da se zapitam zašto sam ikad i prestala. Dok je aprilskih toplih noći, i dok mogu ukrasti sat vremena za baštu mog života - ne žalim se. Noćas sam se rasplakala jer moja najdraža djevojčica obožava mog najdražeg dječaka, i jer on čuva nju, i pazi onako kako sam ja njega pazila. Najsretnija sam osoba na svijetu kad kažu da liči na mene i kad Faruk kaže Jedna je odrasla u prelijepu i prepametnu osobu, druga se ima na koga ugledat. April uvijek izvlači one najveće emocije. Ništa nije k'o prije 4 godine, osim što se i ovog aprila skupljaju Panini sličice al' bez vrištanja kad u paketiću dobiješ nekog našeg. Ni Japanci nisu u crvenim dresovima, i to je pomalo tužno, al' jebi ga, ni neki ljudi više nisu prijatelji kakvi su bili prije 4 godine, pa život ipak ide dalje. Nisam slagala onu noć kad sam rekla da će u mom srcu uvijek biti posebno mjesto za njega, ali da sad jednostavno ne ide, i da me čini previše ljutom na život svaki put kada mi kaže nešto što sam htjela čuti prije 5 godina. Sad mi je samo smiješno. I ako sam išta naučila u aprilu: momak koji je prevario curu će objaviti galeriju zajedničkih slika, ispunit će joj sve životne želje i bit će potrčko sve dok se osjeća krivim ili u drugom slučaju sve dok se ne napije, pa ne uradi opet isto. Jebi ga, ovaj april nas je vratio na mjesto zločina, i kraj je potpuno isti k'o prethodnog aprila, samo što se sad drugi ljudi i ne pretvaraju da ne znaju.. Svi znaju, svi su uvijek znali i vidjeli sve, samo sam ja za neke ljude zauvijek slijepa. Jebi ga. April je, i ja trebam da ustanem za 5 sati i 47 minuta, poslala sam poruku zbog koje se tresem sat vremena kasnije, i pitam se koliko aprila je prošlo otkad sam posljednji put pisala ovoliko? Šta god da se desi sutra, dobro je..

07.04.2018.

6. april

Godina i osam mjeseci
Toliko vremena je prošlo
I toliko vremena je trebalo
Da se pogledamo u oči
Nazdravimo za najljepše dane u životu
Oprostimo
Da se zagrlimo
Ispričamo
Ismijemo zajedno

Ljepši si nego ikad

Volim te zauvijek

Al' postane krotka kad drmne je vodka
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930