Al' postane krotka kad drmne je vodka

dobro znaš svaku reč, svaki znak, kako najlakše, najbrže, najslađe reći "odlazim"


29.12.2017.

umjesto pisma Deda Mrazu

Još uvijek nisam odustala od tih pisama i još uvijek ih nisam prerasla, valjda nikad ni neću, samo što je ove godine moje pismo završilo na pragu Deda Mrazove sobe lično. Sve to zahvaljujući najgenijalnijim ljudima koji imaju najblesavije, najluđe, najslađe ideje i koji su, Bogu hvala, moji najbolji prijatelji. Nažalost, u pismu nisam uspjela sumirati godinu na odlasku, a to mi je najbitnije, pa eto, na kraju, ovdje se uvijek vraćam.. Iskreno, kad bih trebala opisati ovu godinu kroz par riječi, ne znam šta bih tačno rekla. Trenutno sam u jednom, nazovimo ga, ružnom periodu kada preispitujem svoje postupke iz prošlosti i kad mi se sve čini toliko pogrešnim da ponekad ne mogu disati od tuge, ali u suštini, ova godina i nije bila tako loša.
Počela je fenomenalnim dernecima, položenim ispitima, proslavama. Onda sam saznala nešto ružno, nešto što je baš boljelo, posebno onu noć kad nisam htjela izaći i kad su oni došli sa kesom punom slatkiša i dali mi 10 minuta da se spremim, i natjerali me da odem na tamburaše, da se napijem i da zaboravim. Nisam zaboravila, naravno, nikad neću, i sad me proganjaju te riječi, i sad me isto bole. Ali da život ide dalje, dokaz je onaj period poslije B rođendana. Zauvijek ću pamtiti onu noć i jedno A molim te, i sve što je uslijedilo poslije. SP, najdraže kafe, bježanje s fakulteta, šifrice i tajnice koje i danas zna samo odabrana rajica. Svi izlasci, pijanstva, i jedno nasilno drvo.
Ni A rođendan se nikad neće zaboraviti, ni opklada, ni Likvi, ni plakanje, ni svađe, ni najslađa pomirenja, ni Uno. Sve što se desilo tu noć, tako je i trebalo biti, i ne žalim zbog toga, žalim samo zbog perioda koji je nastupio poslije. Što je on opet pojeo govno, što se opet vratio na staro, što je opet izabrao nekog drugog, iako smo mu obećale, zaklele se da nikad više neće biti isto ako to uradi. Al' jebi ga, ne mogu ga kriviti, barem sam to naučila u ovoj godini: nikoga ne mogu, ne smijem kriviti zbog njegovih osjećanja.
Onda se desio i moj rođendan, puno nekih lijepih trenutaka tih dana, proslava i sijela, neprospavanih noći. Ovu godinu ću definitivno pamtiti i po mojim H, po svim našim dernecima, i jutrima kad su se iz frižidera vadile posljednje pive i kad se đuskalo uz Solomuna. Ono što nas je najviše zbližilo je definitivno i najgora stvar koja nam se desila u ovoj godini, i nikad neću zaboraviti onaj osjećaj, onaj strah, tugu, bolove, i kad je sve prošlo i kad smo pustili tu jednu pjesmu koja nikome na svijetu ne znači k'o nama i počeli plakati. Tih dana smo se voljeli, i mrzili, i svađali, i pili, i kupali, i gledali filmove, živjeli smo život kao da nam je svaki dan rođendan i eto, zato ih volim. Volim svaki poziv na kafu koji završi sa Dvije Žuje i Staropramen, i što smo biseri rasuti po cijelom svijetu. Ima nešto lijepo i u onim sijelskom videopozivima..
Ljeto je bilo fenomenalno, provodili smo ga kako najviše volimo. Na našem mjestu, na beach-u, u Kasa grande, na kafama.. Ljeto ću možda najviše pamtiti po jednom T, kokosu, i svemu lijepom kroz šta smo skupa prošli. I naravno, svi koncerti i prvi redovi, i sve vodke, i vrištanja, sve je to učinilo ovu godinu baš, baš posebnom. Pa i MD, tih 7 dana i ovi vikendi poslije, ti fantastični ljudi koje sam upoznala i s kojima sam radila i družila se i pila i smijala se, i s kojima me i u narednoj godini čekaju nezaboravni trenuci.
Septembar je sa sobom donio ispite za uslov, puno nervoze i straha, ali sve se to dobro završilo.. U oktobru smo prešli na drugu godinu, i nastavili prošlogodišnja provaljivanja, izvlačenja, i zajebancije. Nikad oko sebe nisam imala toliko pozitivnih djevojaka, toliko dragih lica i ovaj fakultet smatram jednom od najboljih stvari koje su mi se desile u životu.
U septembru je rečeno i famozno: "Nemoj da ne bi dala uslov, treba se družit!" i eto, ostalo je historija. Počelo je onim A ti si onaj dosadni, nastavilo sa Nju ne gledaj, ona je moja, i nadam se da dugo još neće završiti. Puno nezaboravnih momenata je stalo u ovih nekoliko mjeseci, i trenutno mi ne postoji draže mjesto na svijetu od te kuće u kojoj smo se smijali,plakali, voljeli i mrzili sve ovo vrijeme. Ovaj Božić je nešto najljepše što sam u životu doživjela, taj osjećaj zajedništva, porodice, osjećaj pripadanja nečemu nikada neću zaboraviti. Pokloni, Božićna večera, ukradeni stoljnjak, svijeće, umjetni kamin, Daf i porodične slike - ljubav.
Jedne subote, jedan S je na svojoj svadbi naručio Mećavu, a ja sam zahvaljivala Bogu što sam se na vrijeme makla iz svega toga.
Jedna noć u decembru kad smo pili Stock je promijenila sve.. I teško da ću ikada više biti osoba koja sam bila prije te noći i stvari koje sam čula tada, i kao što sam već rekla, ovaj period je grozan ali nestat će i ovih suza, prestat će i ovo jednom.. Nestat će u meni jednom ljubavi prema jednom njemu i onda ću biti prazna. Sad sam toliko ogorčena, i ne volim sebe ovakvu, al' jedina utjeha mi je da Jedan vidi sve i da će mu se sve ovo jednom vratiti, na bilo koji način. Do sad sam mu sve praštala, preko svega prelazila, al' ovo ne mogu. Toliko jaka nisam.

Nažalost, godina se završava tužno i zbog gubitka jedne osobe koju smo svi voljeli i koja nam je svima puno značila. Tek sad možemo reći da smo skupa baš sve prošli.. Jebi ga.

Sve u svemu, godina za pamćenje, trenuci za pamćenje, suze i smijeh za pamćenje.

I za kraj, jedina želja za 2018: da me neko bar na tren voli zbog mene.

20.12.2017.

you are more than people who couldn't love you

.

14.12.2017.

decembar2

Nisam neko ko je bilo kome ikada prije želio zlo, ali posljednjih dana iz dubine duše molim dragog Boga samo da jednog njega stigne svaka moja suza, da mu se obije od glavu i da osjeti barem dio ovog razarajućeg bola koji sve više poprima oblik fizičkog bola.

13.12.2017.

decembar

Mislila sam da ako ikad dobijem tvoju poruku, da će to biti najsretniji dan u mom životu. A nije. Samo me slomila, u najgorem mogućem momentu izvukao si ono najgore iz mene i jebi ga. Već nekoliko dana se pokušavam sastaviti, ali teško je. I da nije onog budućeg posla i svih tih dragih lica koja crtaju osmijehe na moje lice iz dana u dan, poludjela bih. Toliko je teško imati 22 godine, i ništa što traje u životu, ništa za šta bih se mogla uhvatiti k'o za slamku spasa i reći da sam ponosna i sretna zbog toga. Grozno je uvijek biti posljednja rupa na svirali, ali valjda sam do sad trebala navići se na to.. Jebiga.
Slušam pjesme Dženana Lončarevića koje sam slušala kad sam imala 17, i ne znam je li smiješno ili žalosno što su mi sad još tužnije i patetičnije.
I što je Nepar još uvijek najmoja.

Al' postane krotka kad drmne je vodka
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31